Skidač blata s cipela

U zagrebu je 50-ih godina bilo malo asfaltiranih ulica, samo su glavne ulice u centru imale postavljene kocke ili kasnije asfalt. U kvartovima su uglavnom bile utabane ceste od savskog šodera i ponegdje samo nabijene zemlje.Stoga je svaka kuća imala na ulazu imala naći ubetonirani komad flah-željeza, koji služi za struganje blata s cipela. Porijeklo vuče iz njemačkog Eisenschuhschaber, što bi se doslovno prevelo kao željezni strugač cipela. Strugače se još uvijek može vidjeti pred nekom kućom ili starijom zgradom na zagrebačkom Trnju ili Trešnjevci. Ako ga poželite nabaviti iz nostalgije ili samo kao vintage ukras ponekad se pojavi neki komad na Hreliću.

Kako smo nekad bojali uskrsna jaja ?

Sjećate li se kako su se nekad bojala jaja za Uskrs, dok se nisu pojavile umjetne boje...Svi su imali ista ili slična jaja ua Uskrs. Bojanje je uglavnom bilo sa crvenim ili žutim ljuskama od lukama, te ukrašavanje peršinovim listom dok se jaja kuhaju  zamotena u stare čarape. Potražili smo stari recept za bojanje jaja lukom, pogledajte ga i obojajte usksna jaja kao vaše bake.

Špriherica igračka iz 80-ih

Tko se još kao klinac, tamo nekad osamdesetih, nije igrao šprihericom? Ako niste sigurni što je špriherica, da Vam kažemo da je riječ o jako popularnom hladnom oružju mnogih od nas - takozvanoj praćki. Najčešće se špriherica radila od žice koja se koristila na vodovima za struju visokog napona, kao i popularna municija za to oružje. Doduše, za municiju se koristila malo drugačija žica, točnije rečeno ispleteni kabel od više aluminijskih žica omotanih oko glavne čelične. Špriherice su bile jako popularne, no i opasne, jer ne valja zaboraviti da municija ispaljena iz ovog oružja može ozbiljno da ozlijedi pogođenu osobu. Unatoč svoj toj opasnosti, praćka je bila neizostavan 'pribor' za igru djece osamdesetih. Špriherica se pravila od debelog kabla - obično zaostalog nakon gradnje - koji se kasnije dodatno dotjerivao po osobnim ukusima. Na šprihericu se stavljala guma, obično one tanke gumene niti iz gaća i čarapa, koje su djelovale zajedno, po desetak komada, na jednoj špriherici. Municija na ovakvom oružju nije mogla biti ništa drugo već komad žice, obično od aluminija, koja se lako kidala na potrebnu dužinu, i savijala u oblik slova U. Tako savijena žica se lako mogla katapultirati uz pomoć paralelno posloženih gumica na špriherici. Sjećate se?

Bagat šivaća mašina

Bagat tvornica šivaćih mašina je 'zašila' svoje mjesto u osamdesetim. I danas mnoga naša kućanstva imaju neki od proizvoda tvornice šivaćih mašina smještene u Zadru, koja je dobila ime po Vladi Bagatu rođenom 20. listopada 1915. godine u Splitu. Najpoznatiji modeli šivaćih mašina, koje su izašle iz ove tvornice su: Vesna, Višnja, Ruža Step, Slavica, Danica i Jadranka. Sve su to imena ženskih osoba, kakva su se često davala u bivšoj državi. Šivaće mašine Bagat su imale svoje tržište, pa i prednost nad zapadnjačkim markama mašina poput mašine Singer - popularne singerice. Danas će svaka žena, koja se sjeća osamdesetih, imati što da kaže za neku od šivaćih mašina Bagat. Iako je Bagat izrađivao razne modele šivaćih mašina, one su rađene na istoj ili jako sličnoj platformi, što za današnje korištenje može biti pozitivna stvar zbog lakšeg korištenja, održavanja i zamjene nekih dijelova. Bagat je 80-tih godina bio proizvod koji je gotovo svaka krojačica imala kod sebe doma. Mnoge su se hlače, košulje i haljine zašile uz pomoć neke od mašina Bagat. Jednostavno, Bagat je dobio svoje mjesto u osamdesetim, ako ni zbog čega, onda zbog činjenice da ga i danas možemo pronaći u mnogim domovima, i svi ga se rado sjećamo.